Plastični otpad u Srbiji – ciljevi ispunjeni, situacija sve gora

Spread the word! Proširi priču!

Plastični otpad u Srbiji predstavlja veliki ekološki problem koji se rešava prepisivanjem i delimičnom primenom zastarelih evropskih zakona. Uskoro u Srbiji neće biti drveta bez okačene kese, niti parčeta zemlje, reke i potoka bez flaša i druge otpadne plastike.

Održivo korišćenje ograničenih prirodnih resursa i upravljanje otpadom u Srbiji daleko su od zadovoljavajućeg nivoa, te zemlja značajno zaostaje za standardima razvijenih zemalja. Posebno se ističe postojanje niske svesti o problemima koje donosi prekomerna upotreba plastike i neadekvatno upravljanje plastičnim otpadom.

Iako postoje zakoni koji su u nekim važnim delovima usklađeni sa EU direktivama, ne može se reći da postoji adekvatno upravljanje plastičnim otpadom. Takođe, implementacija principa cirkularne ekonomije je na početku. Pohvalno je, međutim, što je Srbija, kao prva zemlja u regionu Zapadnog Balkana, dobila Mapu puta za cirkularnu ekonomiju. Ovaj dokument prepoznao je plastiku i ambalažu kao jedan od četiri prioritetna sektora u kojima postoji ogroman potencijal za prelazak sa linearne (uzmi-napravi-koristi-baci) na cirkularnu ekonomiju.

Zakon je dobro… prepisan

Oblast upravljanja ambalažnim otpadom regulisana je Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Ovaj zakonje na papiru usklađen sa direktivom EU za ambalažu i ambalažni otpad (Directive 94/62/EC), ali ne i sa novim dopunskim direktivama koja pokriva ovu oblast ((EU) 2015/720 i (EU) 2018/852). Po ovom zakonu, svi privredni subjekti koji prvi u lancu plasiraju više od 1000 kg ambalaže na tržište Republike Srbije, bilo kao proizvođači, uvoznici, pakeri, punioci ili isporučioci, dužni su da postupaju po njemu. Firme mogu da prenesu obavezu upravljanja ambalažnim otpadom na zvanične operatere ili da samostalno upravljaju istim, pri čemu moraju da ishoduju dozvolu Ministarstva na bazi definisanog detaljnog plana upravljanja otpadom.

Jedno od osnovnih načela ovog zakona  „sprečavanje, odnosno smanjenje stvaranja ambalaže i ambalažnog otpada, kao i njihove štetnosti po životnu sredinu“. Takođe, stoji i načela „ponovne upotrebe ambalaže, reciklaže i drugi oblici ponovnog iskorišćavanja i smanjenje konačnog odlaganja ambalažnog otpada.[1] Zakon u svom članu 44 čak opisuje „depozitni i kaucijski sistem“, gde se kaže da „Vlada može uspostaviti depozitni sistem za jednokratnu ambalažu u slučaju kada se utvrdi da je to potrebno radi postizanja nacionalnih ciljeva“.[2] Ovaj član zakona je delovao ohrabrujuće, međutim za sada uvođenje depozitnog sistema za povrat ambalaže u Srbiji svodi se na izradu studija izvodljivosti. Takođe, opšti je utisak da ne postoji dovoljno volje sa zakonodavne, ali i sa strane privatnog sektora, koji mora da ponese vodeću ulogu u implementaciji, da se ovaj sistem implementira i tako znatno unapredi prikupljanje plastične i druge ambalaže.

Dodatno, Vlada R. Srbije je krajem 2014. godine definisala nacionalne ciljeve upravljanja ambalažnim otpadom za period 2015-2019. godine. Ciljevi su predstavljeni u narednoj tabeli.

Godina2015.2016.2017.2018.2019.
Ciljani procenat14%17%19%21%22,5%
Ciljevi za reciklažu plastićne ambalaže u Srbiji za period 2015-2019. godine

Ciljevi ispunjeni – situacija sve gora

Vezano za realizaciju ciljeva, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, u 2018. godini količina plasirane ambalaže (papir i karton, plastika, staklo, metal, drvo, ostalo)  na tržište od strane pravnih lica ili preduzetnika koji su svoje obaveze za upravljanje ovim otpadom preneli na 6 ovlašćenih operatera za upravljanje ambalažnim otpadom iznosila je 356.423 tona. Udeo plastike u ukupnoj količini plasirane ambalaže  bio je 92.019 tona (26%).

Što se tiče preuzetih količina ambalažnog otpada od strane pomenutih operatera, ukupno je preuzeto 200.857 tone, od čega plastike 41.722 tona. Od ove prikupljene količine plastike reciklirano je 29.821 tona, što je oko 32% ukupno plasirane plastične ambalaže na tržištu.[3]  

PokazateljKoličina/UdeoKomentar
Ukupna zvanična količina plasirane ambalaže na tržištu Srbije356.423 tUključuje plastiku, drvo, metal, staklo, papir i karton, ostalo.
Udeo plastične ambalaže u ukupnoj masi plasirane ambalaže92.019 t (26%)Obuhvata PET, druge plastične boce, folije i sl.
Preuzeta količina upotrebljene plastične ambalaže41.722 t (45%)Otpad preuzimaju 6 zvaničnih operatera: Sekopak, Ekostar Pak, Delta Pak, Ceneks, Tehno Eko Pak, Ekopak Sistem
Količina reciklirane prikupljene plastične ambalaže29.821 t
Procenat reciklaže prikupljene plastične ambalaže u odnosu na ukupnu količinu plasirane plastične ambalaže32,4%
Pregled stanja u upravljanju i reciklaži plastičnog ambalažnog otpada u Srbiji u 2018. godini

Zaključuje se da je definisani cilj za 2018. godinu (21%) za reciklažu plastične ambalaže ispunjen (čak i premašen). Međutim, više prostora za radost bilo bi kada bi ciljevi bili ambiciozniji. Takođe, ne treba zanemariti i činjenicu da čak 65% od plasirane količine ne završi u kontrolisanim uslovima kod operatera za otpad, već verovatno u komunalnom otpadu, ali i na ulici, u reci ili potoku.

Dakle, ovi zvanični podaci ne oslikavaju realnu sliku reciklaže plastike u Srbiji. Najpre, da podsetim da ovde govorimo samo o ambalažnom plastičnom otpadu. Dakle, statistika ne obuhvata mnoge druge vrste jednokratne plastike u upotrebi (npr. kutije za brzu hranu, plastični tranjiri, pribor, čaše… sve ovo stvara ogroman ekološki problem). Takođe, statistika obuhvata samo onu količinu prijavljenu kao plasman na tržište i kojom upravlja 6 zvaničnih operatera. U izveštaju Agencije za zaštitu životne sredine postoji podatak da 257 firmi nije prenelo ovu obavezu na operatere. Pitanje je da li je ovih 257 kompanija konačan broj i da li postoji još mnogo onih koji ne prijavljuju plasman plastične ambalaže na tržište, kako bi izbegli plaćanje naknade za upravljanje ovim tokom otpada.  

Konačno, plastični otpad prikuplja se od strane neformalnih sakupljača sirovina i oni igraju veliku ulogu u separaciji plastičnog otpada. Međutim, podaci o količinama plastike prikupljenim na ovaj način ne postoje, te je nemoguće imati uvid u realno učešće reciklaže plastične ambalaže u Srbiji.


Reference:

[1] Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, “Sl. glasnik RS”, br. 36/2009 i 95/2018 – dr. zakon, Član 4.

[2] Isto, član 44.

[3] Agencija za zaštitu životne sredine, Izveštaj o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u 2018. godini,  Beograd, 2019.

5 1 vote
Oceni

Spread the word! Proširi priču!
Subscribe
Notify of

1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare - View all comments

[…] je Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Iako su ispunjeni ciljevi Vlade u ovoj oblasti, za period 2014-2019, i dalje ima prostora za napredak. Ističe se da podaci nisu sveobuhvatni, jer ne […]