ESG kriterijumi – put ka greenwashingu popločan dobrim namerama?

Spread the word! Proširi priču!

Ekološki, društveni i upravljački kriterijumi poslovanja postaju glavna tema u korporativnom svetu. Međutim, brza tranzicija u vremenu, čega nemamo na pretek, mnoge kompanije vodi ka zamkama (ne)namernog pogrešnog predstavljanja ekoloških i društvenih performansi. Kako se menja koncept korporativne društvene odgovornost, šta su ESG kriterijumi i kako njihovo masovno nepravilno korišćenje danas vodi ka klasičnim primerima greenwashing-a

Rast pritiska na kompanije da postanu održive

Profesor Ioannis Ioannou sa Londonske poslovne škole (London Business School) ističe da poslednjih nekoliko godina raste pritisak na kompanije da postanu održive i da se taj pritisak ispoljava na nekoliko nivoa. Prvo, milenijalci i Gen Z postavljaju sve više pitanja o uticaju kompanija, proizvoda i usluga na životnu sredinu i društvo. Drugo, nauka na sve više govori da  su sve veći ekološki i klimatski problemi prisutni, što tera donosioce odluka da usvoje planove za smanjenje ugljen-dioksida, da se obavezuju i na druge ekološke cilje, kao i da donose regulative kojima se uređuje ova oblast. Konačno, investitori (banke, fondovi i sl.) sve više zahtevaju od kompanija da razumeju ekološke, klimatske i društvene rizike i da ih uključe u procene ukupnih rizika.

Odgovor kompanija na ove pritiske je različit. Ioannis ističe da kompanije prolaze kroz proces preispitivanja u kojem pokušavaju da razumeju koji su to ekološki i društveni problemi bitni za njihov biznis, zatim kako da promene odnos sa akcionarima i drugim internim i eksternim zainteresovanim stranama i sa društvenom zajednicom generalno.

Generalno govoreći, težnja kompanija da postanu održive nije nova ideja. Međutim, 2015. godina donosi značajan preokret, jer se tada dešava Pariski klimatski sporazum, a Ujedinjene nacije izlaze sa Ciljevima održivog razvoja (UN SDGs) u sklopu Agende 2030. Ove inicijative značajno doprinose da se koncept ekološke i društvene odgovornosti redefiniše.

U nastavku sledi kratak pregled evolucije koncepta korporativne društvene odgovornosti, a zatim i objašnjenje šta znači ESG.

Kratak pregled evolucije koncepta korporativne društvene odgovornosti

Osamdesetih godina prošlog veka pojam održivog razvoja dobija na značaju, posebno nakon objavljivanja izveštaja pod nazivom „Naša zajednička budućnost“ 1987. godine, izdatog od strane Svetske komisije za životnu sredinu i razvoj (izveštaj je poznatiji pod nazivom Brundtlandov izveštaj). U ovom dokumentu definisana je opšte prihvaćena definicija održivog razvoja: razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija bez uskraćivanja mogućnosti za buduće generacije da zadovolje svoje potrebe.

Implementacija održivosti u korporativnom svetu imala je svoj razvojni put. Najpre, na bazi definisanja i implementacije regulativa o zaštiti radnika i životne sredine tokom osamdesetih godina prošlog veka, u korporativnom svetu raste značaj zdravlja,  zaštite i bezbednosti radnika, kao i ekološkog uticaja poslovanja. Potom, devedesetih godina prošlog veka održivi razvoj dobija (uglavnom deklarativno) sve više na značaju, sada sa fokusom na smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu. Početkom 21. veka, u daljim pokušajima da ostvare održivost, kompanije praktikuju koncept društveno odgovornog poslovanja (eng. Corporate Social Responsability – CSR). S obzirom na nagomilane ekološke i klimatske probleme, danas CSR polako evoluira u tzv. ESG koncept, sa ciljem da se uticaj kompanija kvantifikuje i  rangira po industrijama u skladu sa stepenom održivosti.

Šta stoji iza skraćenice ESG?

Skraćenica ESG potiče od reči Environmental (životna sredina), Social (društvena zajednica) i Governance (upravljanje). ESG kriterijumi predstavljaju set standarda koje banke i drugi investitori mogu da razmatraju ukoliko imaju težnju da ulažu novac u ekološki-društveno korisne projekte. Ekološki kriterijumi (E) treba da pokažu koliko se neka kompanija vodi ekološkim principima u svom poslovanju, odnosno koliko kroz svoje aktivnosti štite životnu okolinu. Kriterijum društvene zajednice (S) pokazuje koliko kompanija upravlja odnosima sa zaposlenima, dobavljačima, kupcima i, generalno, sa životnom zajednicom u kojoj posluje. Kriterijum načina upravljanja (G) jedne kompanije bavi se time kako ista upravlja svojim procesima, na koji način nagrađuje menadžere, kako sprovodi interne revizije i kontrole i koja su prava akcionara.

Sve u svemu, ESG se koristi kao okvir za procenu kako neka kompanija upravlja rizicima i prilikama koje promenljivi tržišni i ne-tržišni uslovi kreiraju. Promenljivost se ogleda kroz promene u ekološkim, društvenim i ekonomskim sistemima, koji utiču na celokupan ambijent u kome kompanije posluju.

Pregled glavnih faktora koji se razmatraju u ESG-u:

Ekološki faktori:
- Klimatske promene i emisije ugljen-dioksida,
- Zagađenje vode i vazduha,
- Biodiverzitet
- Deforestacija,
- Energetska efikasnost,
- Upravljanje otpadom,
- Raspoloživost vodnih resursa.

Društveni faktori:
- Zadovoljstvo klijenata/kupaca,
- Zaštita podataka i privatnosti,
- Raznovrsnost,
- Angažovanost zaposlenih,
- Odnosi za zajednicom,
- Poštovanje ljudskih prava,
- Poštovanje radnih prava.

Upravljanje:
- Struktura borda direktora,
- Struktura komiteta za reviziju,
- Mito i korupcija,
- Plate menadžera,
- Lobiranje,
- Doprinosi politici,
- Šeme za uzbunjivače.

Zamke greenwashing-a u ESG-u

Primetno je da sve više raste potražnja za investitorima čija ulaganja mogu da ostvare pozitivan uticaj na društvo i okolinu. Stoga je logično da se banke i drugi investitori prilagođavaju ovim trendovima. Međutim, zbog pomenutog velikog pritiska javnosti i tržišta, mnogi igrači na tržištu podležu pritisku brzine i kompleksnosti problema, te prečicama pokušava da implementira date tržišne zahteve. Tako, danas greenwashing preti da neutrališe sav napredak koji je do sada u ovoj sferi postignut.

Jedno istraživanje pokazuje da je čak 44% investitora zabrinuto da ESG investicije ne oslikavaju ono što bi trebalo. Kako raste zabrinutost za klimatske promene tako pojedine kompanije preterano nerealno ističu zelene karakteristike njihovih proizvoda i usluga čime žele da profitiraju na talasu novih trendova.

Još jedno istraživanje potkrepljuje gore navedeno. Naime, kompanija Morningstar inc. je identifikovala 253 fonda u SAD-u koji su u toku 2020. godine usmerili fokus svog poslovanja na ESG. Od ukupnog broja fondova, čak 87% njih sprovelo je čist rebrending, tako što su samo dodali reči u svoje misije, kao što su: „održivo“, „ESG“, „zeleno“, „klima“, i sl. Međutim, ako se pogleda struktura njihovih portfolija, može se zaključiti nijedan od pomenutih fondova nije promenio način poslovanja ka realno održivom.

Tri puta ka greenwashing-u

Po mom mišljenju, tri su izazova koji lako kompanije odvedu u praktikovanje greenwashing-a:

I Nekonzistentost standarda koji regulišu ESG

ESG je postao velika poslovna šansa i masovni investicioni trend. U SAD-u svaki treći dolar koji se investira ima ESG „nalepnicu“, dok je u Evropi to i češći slučaj. Međutim, kao što smo videli menadžeri fondova mogu da stave bilo koju nalepnicu na sredstva koja se ulažu.

Pogrešna upotreba ESG-a javlja se najviše kao posledica manjka jedinstvene globalne definicije i standarda za merenje koji bi bili upotrebljivi i uporedivi u čitavom svetu. Dodatno, terminologija je konfuzna, nejasna i komplikovana. Sve to omogućava veliku verovatnoću za nered u ovoj oblasti.

Pozitivni pomaci u ovom domenu ogledaju se u saradnju vodećih organizacije koje definišu okvir za izveštavanje (CDP, Climate Disclosure Standards Board, Global Reporting Initiatives, International Integrated Reporting Council, Sustainability Accounting Standards Board), koji teže da definišu zajednički okvir. Takođe, velika četvorka  (PwC, EY, KPMG, Deloitte) u saradnji sa Svetskim ekonomskim forumom prošle godine objavila set mera za ESG izveštavanje pod nazivom „Stakeholder Capitalism Metrics“ , što trenutno, u nedostatku drugog sveobuhvatnog okvira, predstavlja najveći napredak ka standardizaciji ESG-a.

II Neadekvatni ljudski kapaciteti

Dr Kim Šumaher, ekspert za održivo finansiranje i ESG sa Tokijskog instituta za tehnologiju, skovao je termin greenwashing ESG kompetentnosti(eng. ESG competence greenwashing). Dr Kim ističe da su pod pritiskom ekoloških aktivista kompanije počele ubrzano da razvijaju ekološku svest. Kao posledica toga, deo kompanija koje su sporije prihvatile ovaj trend sada pokušavaju prečicama da postanu održive. One na brzinu angažuju interne kadrove koji su se do sad u kompaniji bavili nekim vidom društvene odgovornosti (najčešće PR-ovi kompanije), ili tek sad obučavaju nekog iz organizacije za tu poziciju.

Tako, danas finansijski analitičari ubrzano pohađaju kurseve i dobijaju sertifikate, ali je upitno da li se iza tih sertifikata krije adekvanta ekspertiza. Dr Kim navodi da ESG ekspertiza zahteva znanje specijaliste. Zato on predlaže da, kako bi se izbegao ESG greenwashing, neophodno da ESG timovi u kompanijama budu sastavljeni ravnomerno od finansijskih i nefinansijskih eksperata (za razliku od trenutne situacije u kojoj je 80% članova tima čisto finansijski eksperti, što pokazuje da je ipak i dalje fokus na tradicionalnoj finansijskoj analizi, a ne na dobroj integraciji ESG-a). Konačno, potrebno je definisati i jasne kriterijume za to kako se postaje ESG ekspert ili ekspert za održivi razvoj.

III ESG nije zakonska obaveza, već dobrovoljno privhaćen standard

Nedavno je bivši šef za održivo investiranje u najvećem globalnom investicionom fondu BlackRock Tarik Fensi podigao prašinu kada je u jednom intevjuu izjavio da ESG „stvara ogroman društveni placebo efekat u kojem mi mislimo da stvaramo progres iako to nije tako.“

Fensi ističe da su investicione strategije uglavnom kratkoročne i da ne vode računa o dugoročnim izazovima. Ono što je paradoksalno, jeste da je neodgovorno postupanje investicionih fondova često profitabilno. Tzv. stakeholder kapitalizam je, po Fensiju, čist marketing koji je nastao sa namerom da se javnost ubedi da nije potrebno da se Vlade mešaju sa svojim merama, već da tržište samo može da se izbori sa klimatskom krizom.

Kako on ističe, nedostaci tržišta su glavni uzroci klimatske krize koji treba da se reše kroz sistemsko rešenje koje jedino može doći od strane Vlada. Ako ne želimo da banka finansira nešto, onda to treba definisati kao ilegalnu aktivnost. Ne možemo se osloniti da će neko preko noći da postane etičan bez pritiska. Očekivanje da će se veliki biznis samoregulisati recept je za katastrofu, zaključuje Fensi.


Izvori:

Podcast The Sustainability Agenda, Episode 91: Interview with Professor Ioannis Ioannou, leading sustainability researcher at London Business School, Google podcast

https://npengage.com/companies/esg-history/

https://www.investopedia.com/terms/e/environmental-social-and-governance-esg-criteria.asp

https://www.cfainstitute.org/en/research/esg-investing

https://www.internationalinvestment.net/news/4031730/greenwashing-biggest-concern-44-esg-investors

https://www.morningstar.co.uk/uk/news/209411/sustainable-funds-record-breaking-year.aspx

Podcast The Angry Clean Energy Guy, episode 49, Google podcast

http://www3.weforum.org/docs/WEF_IBC_Measuring_Stakeholder_Capitalism_Report_2020.pdf

https://sustainabilitynews.eu/dr-kim-schumacher-on-esg-competence-greenwashing-we-should-not-equate-awareness-or-passion-with-subject-matter-expertise/

https://www.greenbiz.com/article/blackrocks-former-head-sustainable-investing-says-esg-and-sustainability-investing-are

https://www.investopedia.com/stakeholder-capitalism-4774323

4.7 9 votes
Oceni

Spread the word! Proširi priču!
Subscribe
Notify of

1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare - View all comments

[…] mom prethodnom tekstu o ESG-u sumirao sam tri najveće zamke koje ovu oblast vode u greenwashing. Nažalost, u međuvremenu […]