Seaspiracy (2021)… ili kako nekontrolisani lov u okeanima ugrožava opstanak planete

Spread the word! Proširi priču!

Novi Netfliksov ekološki dokumentarac Seaspiracy, mladog engleskog reditelja Ali Tabrizija (27), film je o mračnom svetu globalnog lova životinja u okeanima.

U svim skorašnjim diskusijama o ekološkim izazovima u okeanima i morima, dominantno mesto zauzima problem prekomernog gomilanja plastike i plastičnog otpada. Svakako, problem plastike predstavlja jedan od najvećih ekoloških problema (ne samo u morima i okeanima). Međutim, Tabrizi u ovom veoma zanimljivom dokumentarcu postavlja pitanje – šta je veća pretnja morima i okeanima -plastika ili nelegalni i prekomerni lov u okeanima?

Dobijajući odgovor(e) na ovo pitanje tokom gledanja filma Seaspiracy, otvara se jedna potpuno nova perspektiva (ili se meni bar tako čini) na to kako se odnosimo prema okeanima i živom svetu u njima.

Sve u svemu, neke od važnih lekcija i informacija koje dobijamo u ovom filmu su sledeće:

  • U svetu postoji čak 4.600.000 ribarskih brodova koji se bave komercijalnim lovom.
  • Masovni lov prati i usputni ulov (bycatch), čije su količine na globalnom nivou ogromne. Nažalost, čak 40% usputno ulovljenih životinja ugine pre vraćanja u vodu. Samo u teritorijalnim vodama zapadne Francuske 10.000 delfina godišnje ugine u bycatch-u.
  • Delfini i kitovi imaju ne samu presudnu ulogu za održavanje života u okeanima, nego mogu biti i ključni u borbi sa globalnim klimatskim promenama. Naime, ove životinje obogaćuju vodu fitoplanktonima koji na godišnjem nivou “upiju” 4 puta više CO2 nego amazonske šume.
  • Sertifikat o održivom lovu praktično ne mora da znači ništa. Intervjuisani predstavnici sertifikacionih kompanija sami priznaju da nemaju gotovo nikakvu kontrolu nad načinom izlova životinja. Kako jedan od intervjuisanih kritičara navodi u filmu: “…mnoge takve grupe ne zanima rešenje, već samo iskorišćavanje problema”, pa dodaje i da je sertifikacija i podržavanje ekološke borbe samo “posao umirivanja savesti”…
  • Ne posvećuje se dovoljna pažnja problemu otpada od ribarske opreme. Seaspiracy nam otkriva da skoro pola plastičnog otpada u okeanima čine odbačene plastične ribarske mreže i ostala ribolovačka oprema. Najveći deo uginuća životinja posledica su gutanja mreža i sličnih predmeta ili zapetljavanja u ove predmete.
  • Intenzivni industrijski i nelegalni lov ugrožava opstanak lokalnih društvenih zajednica. Masovni izlov ribe od strane korporacija i kriminalaca značajno smanjuju mogućnosti da lokalni ribari obezbede opstanak svojih porodica, jer su oni praktično proterani sa vode i nemaju dovoljno bezbedne brodove sa kojima bi mogli da se otisnu na pučinu. To dalje utiče da se poveća lov na kopnu, što dalje dovodi do istrebljenja i kopnenih vrsta, kao i do prenosa raznih zaraznih bolesti (npr. ebola).
  • Riblje farme nisu održivo rešenje. Svesno ograđeni prostori u okeanima napravljeni sa ciljem farmskog odgajanja životinja se pokazuje kao velika greška. U ovakvim farmama lako se šire bolesti, a okean se dodatno zagađuje kroz upotrebu veštačke hrane.
  • “Veliki deo morskih plodova koje koristimo plod je ropstva.” U svetu lova u vodenim ekosistemima, na pojedinim mestima na planeti, prisutan je i prinudni rad.
  • Zaštićene prirodne zone u morima i okeanima ne garantuju zaštitu vrsta. U većini ovih zaštićenih zona lov i eksploatacija morskih plodova nije zabranjena.
  • “Morski lanac ishrane najkoncentrisaniji je izvor industrijskih zagađivača” – sve veća zagađenost vodenih ekosistema rezultira u činjenici da su ribe i ostale životinje, kao i morski plodovi puni štetnih materija. Tako, danas konzumacija ovih proizvoda predstavlja veliki zdravstveni rizik za ljude.

1 1 vote
Oceni

Spread the word! Proširi priču!
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare - View all comments